Bratovštine i udruge - Kotoriba

BRATOVŠTINE I UDRUGE

Bratovštine (confraternitates) ili pobožne udruge bile su tipične ustanove ili udruženja svjetovnjaka, koje su tijekom povijesti imale vrlo važnu vjersku, društvenu i kulturnu ulogu.

Brinule su se o bolesnicima, siromašnima, brinule su se za dostojanstvo crkvenih sprovoda, neke su čak podizale i uzdržavale crkve, kapele, oltare i spomen-ustanove svojim nebeskim zaštitnicima. Njihova djelatnost dopirala je i do najzabitnijih sela i zaselaka.

Prve vijesti o postojanju bratovština u Kotoribi nalazimo godine 1779. kada je Kotoriba još bila u sastavu župe Donji Vidovec. Tada je u Donjem Vidovcu djelovala Bratovština kršćanskog nauka (C. Doctrina christiana), pod zaštitom Sv. Benedikta, a imala je i svoju zastavu. Ta je bratovština bila vrlo raširena ne samo u Međimurju već i po čitavoj zagrebačkoj biskupiji, jer je biskup Franjo Tauszy (1751 - 1769) odredio da se spomenuta bratovština uvede u svaku župu radi toga da se vjernici što bolje i dublje pouče u vjerskim istinama.
Druga bratovština, napominje vizitator, nalazi se u Kotoribi pod nazivom "Confraternitas Cordigerorum" (Bratovština pojasara). To je nekakva nova bratovština, tvrdi vizitator, koju uvode i vode franjevci, a djeluje pod zaštitom M. B. Žalosne.67 Ta udruga bila je utemeljena godine 1585. u Asizu u čast sv. Franje Asiškoga. Članovi su u znak svoje povezanosti s Bogom i sa svetima nosili posvećeni pojas i činili pokoru. Oni su, prema riječima Svetog pisma: "Neka vam bokovi budu opasani" (Lk 12, 14) željeli povećati svoju budnost za dolazak Božjeg kraljevstva.

U dokumentima nakon toga više od sto osamnaest godina ne nailazimo na podatak o postojanju neke nove bratovštine ili na opis djelovanja postojećih bratovština. Tek godine 1897. kanonski vizitator spominje da u Kotoribi djeluju dvije bratovštine: Bratovština Presv. Srca Isusova i Bratovština Sv. Čisla (sv. krunice).

Početkom ovog stoljeća u župi se osnivaju i nova staleška udruženja, primjerena onom vremenu i prilikama. Tako je 9. lipnja 1907. utemeljen Treći red Sv. Franje, koji je do 1945. godine imao 548 upisanih članova, a 31. svibnja 1908. Katolički pučki savez. Pred prvi svjetski rat nailazimo u župi na ove bratovštine: Bratovština Presv. Srca Isusova, Bratovština Sv. Čisla, Treći red Sv. Franje, Marijina kongrega-čija mladića i Vojna Sv. Križa. Tako živu djelatnost bratovština i ud-ruga možemo zahvaliti radu župnika Ljudevita Lisjaka (1900 - 1909.) i Jurja Lajtmana (1909 - 1916.), te časnim sestrama koje su kao učite-ljice počele djelovati u školi u Kotoribi godine 1902.
Ta vrlo živa djelatnost različitih društava u Kotoribi nastavit će se u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada će katolički pokret upravo medu žiteljima i vjernicima Kotoribe uhvatiti najdublje korijene i na tom području dati vrlo vrijedne radnike.

slika: Križarsko bratstvo 1936.godine sa župnikom Stjepanom Malecom

Župnik Ljudevit Lisjak (1900-1909.) koji je 24. rujna 1909. umro od kapi u Kotoribi, bio je deset godina župnik u Kotoribi. Rodio se u Draškovcu od oca odvjetnika, a školovao se u Velikoj Kaniži. U Pečuhu je ušao u sjemenište, ali je kasnije prešao u zagrebačku nadbiskupiju, gdje je kapelanovo u mnogim mjestima, postavši u 32. godini života kotoripski župnik.
Župnu je crkvu dao iznova iznutra oslikati, obnovio je glavni oltar, a nabavio je i nove orgulje od Josipa Augstera iz Pečuha. U crkvi je postavio novi pločnik (tarac). Njegova je velika zasluga bila i dolazak časnih sestara milosrdnica u Kotoribu.
Njemu zahvaljujemo i osnivanje nekih pobožnih udruga u župi, kao utemeljenje Trećeg reda Sv, Franje, kojom je prilikom Rafael Rodić blagoslovio i sliku Sv. Franje Serafinskoga. Tom je zgodom bilo primljeno u Treći red devetnaest osoba, a deset ih je položilo zavjete.

Utemeljenje Katoličkog pučkog saveza župnik je popratio opširnim komentarima. Savez ima mnogo članova, obveze su neznatne, a korist velika. Svaki član prima deset knjižica od Saveza i kalendar te besplatne savjete iz središnje kancelarije. Godine 1917. bilo je 460 članova. Na čestim skupštinama članovi su bili upućivani u sva važnija politička, gospodarstvena, socijalna, vjerska i općinska zbivanja. Zaslugom Saveza bila je u Kotoribi 8. siječnja 1911. osnovana Vjeresijska udruga, kod koje su, uz male kamate, članovi mogli posuđivati novac, jačala je u ljudima samosvijest, a već prve godine svojini je članovima uz povoljnu cijenu isporučila 40 vagona drva. Savez je htio u Kotoribi utemeljiti i Zadružni dućan (prodavaonicu), ali se u tomu nije uspjelo, kao ni godine 1912, kada je to pokušao ostvariti tadašnji župnik Juraj Lajtman (1909-1916).

On je u siječnju 1911. prigodom pučkih misija utemeljio Marijinu kongregaciju za mladiće, u koju je odmah primljeno četrdeset sedam članova. U dvije godine svojega djelovanja naučio je djevojački pjevački zbor stotinjak crkvenih pjesama. Ta Marijina kongregacija prikazala je 12. kolovoza 1912. prigodom dijeljenja Sv. potvrde i šaljivi igrokaz o birtijašu. Predstava je bila tako uspješna da je nadb. Antun Bauer darovao članovima Marijine kongregacije pedeset, a zastupnik dr. Julije Zalan dvadeset kruna.

Takvo djelovanje župnika, posebice njegovo naglašeno hrvatstvo u vrijeme mađarizacije Međimurja, nije se svidjelo civilnim vlastima, a, kako sam piše, "mjesna inteligencija vidi u meni pogibeljnog nacionalnog propagatora". Zbog toga je morao otići sa župe, postavši župnik u Dekanovcu, dok je tadašnji dekanovski župnik, po nacionalnosti Mađar, došao za župnika u Kotoribu. Bio je to Ferdinand Erhrenre-M& (1916-1931), koji je svojim djelovanjem duhovno i materijalno obogatio Kotoribu.

izvor: POVIJEST KOTORIBE Dr. Juraj Kolarić