Groblje u Kotoribi - Kotoriba

GROBLJE U KOTORIBI


Kotoriba je od početka imala svoje groblje, što dokazuje izvješće kanonskog vizitatora Ivana Zubica iz godine 1690, kojemu su Kotoripćani izrazili želju da podignu kapelu na polju gdje je prije bilo groblje za katolike i protestante.

slika: Sprovod se obavljao pogrebnim kolima koja su bila u upotrebi u Kotoribi do 1979. godine


U kanonskim vizitacijama godine 1698. spominje se da je oko drvene kapele u Kotoribi podignuta ograda od hrastovine, ali se oko kapele još ne pokapaju mrtvi.
To znači da su Kotoripćani svoje mrtve pokapali u to vrijeme na župnom groblju u Donjem Vidovcu, za koje isti vizitator tvrdi da oko župne crkve postoji prilično prostrano i dobro ograđeno groblje. Isto tako, kanonski vizitator napominje godine 1720. da je prije godinu dana u Kotoribi od temelja podignuta drvena kapela Sv. Križa, u koju može stati petstotinjak ljudi i da je oko kapele izvedena cinktura (ograda), ali ne spominje postojanje groblja. Međutim u izvješću vizitatora iz godine 1747. nalazimo podatak da u kotoripsko groblje prodire voda, što znači da bi groblje moglo postojati već i prije te godine i da se nalazilo oko drvene kapele.

slika: Kotoripsko groblje 1978. godine


Podatak o prodiranju vode na groblje svjedoči o tome da se ono nalazilo blizu Mure. Budući da su se u ono vrijeme groblja obvezatno nalazila kraj crkava ili kapela, možemo tvrditi da se drvena kapela nalazila blizu Mure, vjerojatno na području bivše utvrde.
Postojanje groblja na tom području potvrđuju i kasniji nalazi ljudskih kostiju pronađenih pri kopanju temelja za kuće.

slika: Prešencija - svečana molitva vjernika koji idu uredno pod vodstvom svećenstva od jednog svetoga mjesta do drugoga da pobude svoju pobožnost, da se sjete Božjih dobročinstava i na njima mu zahvale, da isprose Božju pomoć...


Groblja su oduvijek pripadala u mjerodavnost Crkve, koja se brinula o njihovu osnivanju, uređenju i održavanju. Zbog teoloških i liturgijskih razloga groblja su se uvijek nalazila kraj crkve, simbolizirajući tako zajedništvo živuće, trpeće i slavne crkve (vjernici živi, vjernici umrli u čistilištu i vjernici u nebeskoj slavi u nebu). To stanje održalo se sve do sedamdesetih godina 18. stoljeća, kada je car Josip II zbog zdravstvenih razloga odredio da se sva groblja smještena uz crkve moraju zatvoriti i otvoriti nova izvan naseljenih mjesta. Tako nalazimo u vizitacijama iz godine 1779- podatak da je u Donjem Vidovcu groblje premješteno izvan sela na novu lokaciju, gdje se i danas nalazi. Nažalost, iz kanonskih vizitacija ne možemo točno doznati kada je groblje u Kotoribi premješteno na novu lokaciju, gdje se i da nas nalazi.

Zbog tih razloga posve je sigurno da je to bilo sedamdesetih ili osamdesetih godina 18. stoljeća. Vizitator Stjepan Kološvari, koji je 27. studenoga 1793. posjetio Kotoribu, izvješćuje o tome da je Kotoriba godine 1790. dobila veličanstvenu crkvu, da župnog dvora još nema, a groblje da je dobro ograđeno i da se nalazi izvan trgovišta, gdje je kameni kip Sv. Ivana Nepomuka.

izvor: POVIJEST KOTORIBE Dr. Juraj Kolarić