Hrvatski posjedi kod Kotoribe - Kotoriba
Main menu:
Hrvatski posjedi kod Kotoribe
Hrvatski pomurski posjedi kod Kotoribe
Već smo spomenuli da je Kotoriba godine 1716, kada se prvi put spominje kao trgovište imala stotinjak obitelji. Budući da je u godini pogubljenja Petra Zrinskog, 1671, imala 110 obitelji, to pokazuje stagnaciju žiteljstva, koja je pogodila ne samo Kotoribu već i ostala mjesta u Međimurju u razdoblju od četrdeset pet godina. Ta stagnacija rezultirala je nesređenim političkim i gospodarstvenim prilikama, nastalim nakon pogibije Zrinskih.
Prošlost Međimurja usko je povezana i sa selima u Prekomurju i Pomurju, tj. na područjima preko Mure. Taj je kraj za vrijeme turskih ratova, sve do Velike Kaniže, bio iseljen, da bi se nakon oslobođenja Kaniže od Turaka počeo ponovo intenzivno naseljavati. Naseljavanje je ipak teklo sporo. Tako je trebalo čak dvadeset pet godina da se u tri sela sjeverno od Mure nastani trideset obitelji. Prema podacima iz godine 1718, imala su tri pomurska sela ovoliko domaćinstva:
Mlinarci 4 kmeta, 1 želira, slobodnjaka -, 5 obitelji
Serdahelj 8 kmetova, 2 želira, slobodnjaka 1, 11 obitelji
Sumarton 7 kmetova, 7 želira, slobodnjaka +, 14 obitelji
______________________________________________________________________-
ukupno: 19 kmetova, 10 želira, slobodnjaka 1, 30 obitelji
Godine 1728, nakon 13 godina, broj se obitelji naglo povećao:
Mlinarci 9 kmetova, 7 želira, 16 obitelji
Serdahelj 19 kmetova, 13 želira, 32 obitelji
Sumarton 16 kmetova, 15 želira, 31 obitelji
______________________________________
UKUPNO: 44 kmetova, 35 želira 79 obitelj
Iste godine najbliža mjesta u Međimurju imaju obitelji:
Kotoriba 70 kmetova, 82 želira, 152 obitelji
D. Dubrava 69 kmetova, 38 želira, 107 obitelji
D.Vidovec 42 kmeta, 39 želira, 81 obitelj
Legrad 233 kmeta, 60 želira, 293 obitelji
_________________________________________________________
ukupno: 414 kmeta, 219 želira, 699 obitelji
Naseljavanje Međimuraca u spomenuta pomurska sela potpomogao je i bečki dvor, koji je nakon Rakocijeve bune protiv cara Leopolda I, sumnjičavo gledao na buntovne Mađare, nastojeći na svoje posjede naseliti stanovnike iz Međimurja. Tako za selo Kolaceg, istočno od Kotoribe, imamo podatke da su ga naselili Kotoripčani, a njihovo je naseljavanje poticao župnik Nikola Jelušić u svojim otvorenim pismima na hrvatskome jeziku. Zato je u travnju 1745. dopustio da se iz Kotoribe u Kolaceg naseli 16 osoba. Istodobno je sedmorici Kotoripčana za 32 forinta godišnje dao krčevinu u zakup. Tako je mjesto Kolaceg bilo naseljeno doseljenicima iz Kotoribe, čiji je broj godine 1750. narastao na 45 obitelji.
Ta povezanost Kotoribe sa spomenutim mjestima u Pomurju sve se više proširivala, tako da su Kotoripčani na potoku kod Serdahelja godine 1728. uzeli u zakup dva mlina, uz godišnju zakupninu od 20 forinti. Budući da Kotoriba nema prikladno zemljište za uzgoj vinove loze, stanovnici su Kotoribe bacili oko na obližnje vinorodne mađarske brežuljke i na području Kerestura pokupovali gotovo sve vinograde. Podatak iz godine 1770. govori o tome da su Kotoripčani u tom kraju obrađivali sve vinograde, osim jednoga, koji je obrađivao domaći seljak. Sličan je slučaj i s mjestom Kolaceg, na čijem je području godine 1780. seoske vinograde od 212,5 motika obrađivalo 97 kotoripskih obitelji i samo jedan seljak iz Kolacega.
Na drugoj su se strani seljaci iz pomurskih sela koristili obrtničkim uslugama u Kotoribi, jer su tada u tom mjestu bili razvijeni različiti obrti, posebice stolarski i čizmarski. Kako su bili najbliži pomurskim mjestima, ta su mjesta najviše naseljavali Kotoripčani. Tako u sedam spomenutih sela u Pomurju ima i danas najviše hrvatskih prezimena.
Kotoriba se, već prema prilikama, razvijala brže ili sporije, a najbrži razvoj doživjela je u razdoblju između godine 1660. i 1671, zatim imamo zastoj do 1716. Nakon toga pučanstvo se povećava sve do godine 1789, kada je Kotoriba uzdignuta na čast samostalne župe. Prema povijesnim dokumentima taj je razvoj Kotoribe tekao ovako:
God. 1660. 32 obitelji
God. 1671. 110 obitelji 393 stanovnika
God. 1716. 100 obitelji
God. 1728. 152 obitelji
God. 1771. 232 obitelji 1.163 stanovnika
God. 1789. 263 obitelji 1.200 stanovnika
Zanimljivo je spomenuti da godine 1771. najveće mjesto u Međimurju nije Čakovec. Veća su mjesta od njega Legrad, Prelog i Kotoriba.
Pregled prezimena koja se u Kotoribi prvi puta javljaju u 18. stoljeću:
a) u kanonskim vizitacijama,
b) u "Odperta pisma",
c) u izjavi podložnosti:
Baler Ivan, notar 1796 b
Belenšančec Ivan 1716 a
Čmerlec ud. Šandora 1716 a
Deždek Đuro 1716 a
Đurkin Matija 1768 a
Fuš Josip 1793 b
Globek Nikola 1775 b
Herc Nikola 1720 a
Herman Juraj 1792 b
Ivančec Pavao 1716 a
Ivanuš Mijo 1760 a
Jadan ud. 1768 a
Jaklin Šimun 1716 a
Kernjak Đuro 1716 a
Kralić Antun 1760 a
Kutnjak Andrija 1775 b
Legen Martin 1793 a
Maltar Mato 1768 a
Markolija Franjo 1779 a
Matoš Martin 1716 a
Matotek Pavao 1716 a
Matulic Josip 1792 b
Mravljak Gašpar 1799 b
Nađ Granje ud. 1716 a
Obagi Matija 1792 b
Petrac Mijo 1792
Pintar Franjo 1716 a
Pogorelec Mijo 1796 b
Sabolić Josip 1784 b
Siger Ana Marija 1768 a
Sijarto Ivan 1768
Smerk Đuro 1768
Sović Matija 1768
Sterbad Gregor 1716 a
Šalamon Stjepan 1760 a
Šterić Martin 1793 b
Štrok Žiga 1797 c
Vlašić Josip 1796 b i c
Vojvoda Đuro 1792 b
Zvošec Mijo 1779 a
Župančić Martin 1796 b
Pregled izradio: F. Sović
