Između dva svjetska rata - Kotoriba

Nezavidna situacija u radu DVD-a potrajala je sve do 1920. godine. Naime, do te godine društvo je održalo svega 6 sjednica, broj članova sveden je na minimum i oni su mahom bili starije životne dobi. Sve to revno je evidentirao ondašnji tajnik Vinko Balog.

U tom vremenu prečesto su se među članovima ispreplitali pro katolički i protuhrvatski elementi, a sve je više rastao utjecaj projugoslavenski orijentiranih pojedinaca. U takvom okruženju , kada je dominirala "dnevna politika", od vatrogasaca se nije moglo ni mnogo očekivati.

Unutar DVD-a ponovno je 1928. godine oformljena limena glazba koja je uspješno nastavila rad svojih prethodnika od prije 1. svjetskog rata. Ona je bila jedan od elemenata stabilnijeg društvenog rada, kao i prvi tečaj koji je organiziran za ispitane vatrogasce te iste godine. Tečaj je pohađalo i uspješno okončalo 18 polaznika. Za takav rad DVD je 1931. godine primilo Zlatnu medalju za građanske zasluge.

Kotoripski vatrogasci svojom primarnom djelatnošću sudjeluju i van Kotoribe. Tako su 1931. godine zabilježene njihove protupožarne intervencije u Čakovcu i Gardinovcu, a godine poslije u Cirkovljanu i Velikom Bukovcu. 1934. godine veliki požar zadesio je Donji Kraljevec prilikom čega je stradalo polovina mjesnih gospodarskih objekata.

U njegovu gašenju sudjelovalo je i 12 kotoripskih vatrogasaca koji su na gašenje, gdje su ostali 24 sata , išli pješke poljskim putem uz prugu, a sa sobom vozili zaprežnu štrcaljku.

U tom meduratnom periodu treba zabilježiti i 1939. godinu kada u DVD-u Kotoriba dolazi do raskola. Formiraju se dva DVD-a, na čelu jednog su Vjekoslav Nađ i Vinko Balog, dok su čelnici drugog Društva bili su Ivan Plačko i Rok Trojko. Osnovni uzrok raskola pozivao je na političkim opcijama koje su vladale među članovima. Takvo stanje ostalo je do okupacije kada mađarski okupator unutar vrši reorganizaciju njihova djelovanja i ustroja podredivši im pritom svojim interesima. Stoga i ne čudi podatak što se jedan dio članstva dao u njegovu službu.

Tijekom II. svjetskog rata rad Društva stagnira, premda su česte ratne nedaće itekako zahtijevale protupožarne intervencije. Stoga neizostavno moramo spomenuti požar 1945. godine, kada prilikom povlačenja njemačkih vojnih snaga bivaju podmetnute mine u tamošnjoj pilani. Požar je trajao dva dana, a u toj borbi s vatrenom stihijom ipak je spašen veći dio rezane građe i trupaca, dok je sama pilana uništena.