Kapela sv. Križa i Bl. Gospe - Kotoriba

Kapela Sv. Križa i BI. Gospe

U 17. stoljeæu najveæi dio Meðimurja bijaše pokriven hrastovim šumama. Zato je meðimurski seljak kao graðevni materijal upotrebljavao drvo, od kojeg je gradio kuæe, gospodarske zgrade, utvrde, mostove, župne dvorove i crkve. Tako su kuæe u Kotoribi uglavnom bile izgraðene od drveta i pokrivene slamom (šopom). Te su kuæe imale tri prostorije: sobu za boravak i spavanje, "zakadenu" kuhinju i sobu, koja je, ako je obitelj bila brojna služila kao spavaonica ili spremište. Iznad tavanskih prozorèiæa ili pod zabatom krovišta èesto je bio smješten kip Sv. Florijana, zaštitnika od požara. (crtež: Ivan Lackoviæ Croata)
U razdoblju vladavine Zrinskih nije u utvrdi Kotoriba u poèetku postojala kapela. Župna se crkva nalazila u Donjem Vidovcu, u kojem je bilo središte župe za sela Donja Dubrava, Altarec (Sv. Marija), Donji Mihaljevec i Cvetošinec (mjesto koje je kasnije nestalo), te utvrde Kotoriba.

O tome govore kanonske vizitacije iz godina 1669, 1671. i 1688.
Prvo izvješæe o postojanju kapele u Kotoribi nalazimo u kanonskoj vizitaciji godine 1669, kada vizitator piše da se "in praesidio Co-turib" nalazi kapela "locus quidem benedictus dicitur, nomen tamen capellae ignoratur". Kanonska vizitacija godine 1688. veæ spominje da se u "praesidium Koturiba" nalazi filijala Sv. Križa, a veæ sljedeæa kanonska vizitacija 1693. spominje da se u "praesidim Kotoriba", koja od davnine pripada župi Donji Vidovec, nalazi crkva koja ima kip BI. Gospe, slike na papiru i veliki drveni križ. Crkva ima i zvona, postavljena na èetiri drvena stupa.

U kapeli se na sve blagdane kroz godinu, osim na blagdane BI. Marije Djevice, Sv. Stjepana Prvomuèenika, na Uskrsni i Duhovni ponedjeljak, na Tri Kralja, Novu Godinu (Obrezanje), služi sveta misa. Obièaj je od davnine da se župniku tom zgodom daje objed. Zvonar stanuje u svojoj kuæi, a od svake kuæe godišnje za svoju službu ubire groš. Kao cemeštri spominju se Mihalj Kovaè i Stjepan Zablaèanec.

Èini se da su umjesto te kapele Kotoripèani sagradili novu i veæu kapelu, jer kanonska vizitacija godine 1698, koju je obavio Ivan Leskovar, govori o novosagraðenoj kapeli u Kotoribi.

U tom se izvješæu tvrdi da je kapela prostrana, izgraðena od hrastovine i da je pokrita hrastovom sindrom (dašèicama). Strop je od mekog drveta, a pod od cigle. Kapelica ima rustikalno izraðeno pjevalište (kor). U svetištu se nalazi drveni oltar Sv. Križa. Kapela ima otvoreno predvorje, ograðeno hrastovim daskama, a oko kapele je podignuta hrastova ograda (cintor), unutar koje se nalazi groblje. U tornju se nalaze dva zvona, a drveni zvonik slièan je zvoniku Sv. Franje u Zagrebu.

Sve meðimurske crkve u 17. stoljeæu, osim župne crkve u Legradu, bile su veæ zidane, ali su bile pokrite sindrom ili hrastovim dašèicama. Jedino su crkve u Štrigovi i Mihovljanu godine 1688. veæ bile pokrivene crijepom. Dvije treæine tornjeva župnih crkava bijahu zidani, dok je treæina, a medu njima i crkve u Vidovcu, Legradu, Podturnu i Mihovljanu, imala drvene tornjeve. Kapele su bile izgraðene od drveta ne samo u Kotoribi veæ i u Donjem Kraljevcu, Dekanovcu, Vratišincu i Gornjem Mihaljevcu. Zidane kapele nalazimo u Altarcu, Cirkovljanu, Gorièanu i Murskom Središæu. Meðutim, svi tornjevi tih kapela bili su drveni.

Župni dvorovi u Meðimurju bili su u to doba graðeni od drveta, a u Legradu i u Prelogu imali su prizemlje od drveta, a kat od pletera.
Dosadašnje kanonske vizitacije oznaèavale su Kotoribu kao utvrdu (praesidium), a vizitator Ivan Mužiniæ, koji je 5. svibnja 1716. posjetio župu Donji Vidovec i filijalu Kotoriba, spominje da u trgovištu Kotoriba ima stotinjak obitelji.

Vizitator spominje i kapelu Sv. Križa s imenima i prezimenima crkvenih odbornika, ali o novom statusu Kotoribe ne donosi ništa. Isto tako, ne donosi popis imena stanovnika meðimurskih trgovišta, kao što su Prelog, Nedelišæe, Èakovec, Mursko Središæe i Štrigova. Prema tomu, vizitator iz godine 1716. postupio je jednako kao i vizitator iz 1698, ne navodeæi imena gospodara trgovišta. Ne znamo dakle kada je Kotoriba postala trgovište, ali je to moralo biti izmeðu godine 1704. i 1716. Dotada je u Meðimurju bilo šest trgovišta, a Kotoriba je postala sedmo. Najstarije trgovište u Meðimurju bio je Prelog, u koji je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV godine 1264. doveo njemaèke i èeške obrtnike i trgovce radi poboljšanja obrta i trgovine.

Sve do drugog svjetskog rata u nas su postojala tri oblika naselja: grad, trgovište i selo. U gradovima su stanovali uglavnom trgovci i obrtnici, u selima kmetovi, koji su se uglavnom bavili ratarstvom, dok su izmeðu grada i sela bila tzv. trgovišta, varoši ili gradiæi (oppida), èiji su se stanovnici bavili ratarstvom, ali i obrtom i trgovinom. Veæ spomenuta "Odperta pisma" iz godine 1796, 1799. i 1861. pokazuju da je Kotoriba "varoš" ili trgovište.

Zanimljivo je ovdje spomenuti i tzv. "Kotoripske protokole", zapravo zapisnike zakljuèaka sjednica, odluka i zakletvi trgovišne opæine Kotoriba u rasponu od osamdeset godina, dosada najznaèajniji pisani spomenik za prouèavanje meðimurske gospodarstvene povijesti, a jezièno pripadaju u primjer hrvatskokajkavskog jeziènog standarda. Oni su vrijedni povijesni i jezièni dokument hrvatske pismenosti 18. stoljeæa u Meðimurju, probivši se iz crkvenopuèke sfere u seoske i gradske opæine, u magistrate i županijske pisarnice, èak i izvan Hrvatske. Kotoripski zapisnik zapoèet 12. sijeènja 1724. voden je do 6. ožujka 1804.i6
Èini se da je kapela o kojoj se govori u kanonskim vizitacijama godine 1693. i 1698, a koja se nalazila unutar utvrde, bila premala ili slabo graðena, jer vizitator Ivan Mužiniæ, koji je 25. travnja 1720. obišao Donji Vidovec i trgovište Kotoribu, piše da je tu godine 1719. od temelja podignuta drvena kapela Sv. Križa, u koju može stati petsto ljudi. U njoj je postavljen oltar Sv. Križa, koji se prije nalazio u staroj kapeli, a oko kapele napravljen je cintor (ograda).

Ova kapela obogaæena je novim inventarom godine 1747, o èemu svjedoèi kanonski vizitator Vuk Kukuljeviæ. Kapela ima tri oltara,a u drvenom tornju iznad ulaza u kapelu vise tri zvona. Oko kapele nalazi se dobro ograðeno groblje.
Velike promjene nastale su u župi Donji Vidovec u posljednja dva desetljeæa 18. stoljeæa. U Donjem Vidovcu podignut je uz zidanu župnu crkvu i zidani toranj, crkva je pokrita crijepom i pobijeljena iznutra i izvana. U Donjoj Dubravi i Altarcu podignute su zidane kapele, pokrivene sindrom, kao i zidani tornjevi. Iz kanonskih vizitacija saznajemo da je u Kotoribi godine 1768. veæ bila u gradnji nova zidana kapela BI. Djevice Marije Žalosne, a gradila se pod vrtovima Kotoribe, što znaèi izvan trgovišta i na mjestu gdje se i danas nalazi .

Gradnja se crkve oduljila,pa vizitator Antun Zlatariæ godine 1771. istièe da je kapela elegantnih oblika veæ napola dovršena. Na ulaznim vratima u crkvu ispod tornja i danas je uoèljiva uklesana godina 1776, što znaèi da je te godine crkva još bila u gradnji. Kapela je djelomice bila završena godine 1779. Iznutra još nije bila opremljena, a toranj se još nije poèeo graditi, jer je pet zvonova visjelo na drvenim stupovima kraj kapele. Prema tomu, kapela se gradila dvanaest godina, ne uzimajuæi u obzir toranj, koji je podignut kasnije, negdje izmeðu godine 1779. i 1793.

Toranj spominju vizitacije iz 1793, izvješæujuæi da je na proèelju crkve podignut visoki toranj u kojem je pet zvona (jedno veæe, dva srednja i dva mala) koje je nabavila opæina Kotoriba.

Kapelu u trgovištu Kotoriba sveèano je 3. rujna 1784. posvetio zagrebaèki kanonik i naslovni biskup beogradski Antun Zlatariæ, za župnikovanja Josipa Cunèiæa iz Donjeg Vidovca. Taj je dogaðaj ovjekovjeèen na kamenoj ploèi na lijevom zidu svetišta, iznad vratiju sakristije. U kanonskoj vizitaciji iz godine 1784. stoji zapisano: "Kapela u trgovištu Kotoriba, posveæena Sv. Križu s poboènim oltarima Sv. Nikole biskupa i Sv. Florijana, sveèano je posveæena 5. ovog mjeseca septembra." Ta kapela je osnivanjem samostalne župe u Kotoribi godine 1789. postala župna crkva.

Za razliku od burnog i nemirnog 17. stoljeæa, u kojemu je Meðimurje zbog turskih provala i pljaèke razlièitih vojski jako stradalo, 18. stoljeæe je konaèno donijelo toliko potreban mir na meðimurska polja. To je razdoblje u kojem se puèanstvo Meðimurja oporavlja i naglo poveæava. Tako je u Kotoribi za vrijeme pogibije Zrinskih bilo 110 obitelji, godine 1728. bilo ih je 152, a 1771. 232 s 1.163 stanovnika. Iz iznesenog je vidljivo koliko je stanovnika imala Kotoriba u vrijeme gradnje crkve. Posljedica takvog porasta puèanstva u Meðimurju bila je petnaest sagraðenih crkava, kao i osam novoosnovanih župa u drugoj polovici 18. stoljeæa.
Nakon pohoda Kotoribi kanonski vizitator Stjepan Kološvari izvješæuje 27. studenog 1793. da je Kotoriba dobila velièanstvenu crkvu, koja bi se po svojoj arhitekturi mogla prije nazvati bazilika negoli župna crkva. Nastojanjem pokojnog župnika Jakoba Hunjadija iz Donjeg Vidovca, a u prvom redu troškom samih žitelja, podignuta je crkva od solidnog materijala, dobro pokrita crijepom, a u svetištu je poploèena rezanim kamenom. Glavni je oltar B. D. Marije Žalosne, a poboèni su oltari Sv. Nikole i Sv. Florijana. Na koru su smještene krasne orgulje s dvanaest registara. Oltare, orgulje i lijepu propovjedaonicu dala je na svoj trošak napraviti kotoripska opæina.

Poput drugih meðimurskih crkava, i crkva u Kotoribi jednobrodna je graðevina longitudinalnog tipa, kojoj svetište završava poligonom. Vanjska jednostavnost crkve u ugodnu je kontrastu s unutarnjošæu, gdje snažni pilastri s bogatim profilacijama pri vrhu ne samo što podupiru svodove crkve veæ ih ukrašavaju. Ta najveæa meðimurska crkva smještena je na južnoj periferiji mjesta, pored lijepe tratine. Crkva je osvijetljena s dva niza prozora, od kojih su donji veæi, a gornji manji. U svetištu su u duhu baroka u iluzionistièkim nišama prikazani likovi Sv. Jeronima i Sv. Grgura. Inventar crkve potjeèe iz druge polovice 18. i prve polovice 19- stoljeæa.
Arhitektura glavnog oltara s kanaliranim kolumnama, pozlaæenim kapitelima daje klasicistièki ugoðaj. Na velikoj menzi dominira visoki i lijepi tabernakul s konveksnim vratašcima i s vitkim klasicistièkim stupiæima. Na njemu je Marijin kip u staklenoj vitrini. Na sredini retabla dominira veliko raspeæe s andelèiæima koji lebde i hvataju Kristovu krv. Povrh križa nalazi se reljef Presv. Trojstva, a postrance medu stupovljem stoje veliki kipovi Marije Magdalene, Sv. Ivana, Sv. Petra i Pavla.

Dvojaki patrocinij toga oltara podsjeæa posvetom Sv. Križa na vrijeme kada je u mjestu nekoæ bila kapela Sv. Križa, podignuta u spomen osloboðenja od turske opasnosti. Poboèni oltari Sv. Nikole i Sv. Forijana takoðer nas podsjeæaju na burnu prošlost Kotoribe. Ispod lika Sv. Nikole, zaštitnika od poplava, vide se drveni mlinovi, a ispod lika Sv. Florijana, zaštitnika od požara, vide se kuæice u plamenu.

Lijepa propovjedaonica, s reljefima koji prikazuju žrtvu Abrahamovu, Mojsija s mjedenom zmijom i Sv. Jelenu Križaricu, daje dojam raskoši. Na prozraènom baldahinu nalazi se kartuša s natpisom: "Dominus dabit verbum evangelizantibus virtute multa, Psalmus 67 - 1781." Te je godine propovjedaonica i napravljena.