Main menu:
Ljudi uvijek vole pratiti svoju prošlost te uspoređivati kako je danas.
Evo ukratko povijesti Župne crkve Kotoriba koja se zove Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa.
Među najveće i najljepše građevine, gotovo svakog našeg mjesta, ponosno stoji crkva, starijeg ili novijeg datuma.
Svojim vitkim i visokim tornjevima, koji se u međimurskoj ravnici na daleko primjećuju , upozoravaju nas na daleku prošlost našeg marljivog čovjeka.
Bez tehnike i mehanizacije marljivim svojim rukama stekao je i napravio ono čemu se danas možemo samo diviti.
Povijest nam jasno dokazuje da je međimurski čovjek bio uvijek jako vezan uz svoju crkvu.
Mogao je biti i nepismen, ali svojim jednostavnim srcem i širinom svoje plemenite duše učio je u toj crkvi kako se ulazi u međuljudske odnose, kako se oprašta i ljubi, te kako mora biti pošten i karakteran.
U njoj je istočio teške i patničke suze, doživljavao najveće radosti i uvijek novom nadom odlazio u svoje životne pothvate.
S crkvom se naš čovjek rađao i umirao. U dugoj dvijetisućgodišnjoj povijesti kršćanstva, u trinaeststoljetnoj povijesti Hrvata katolika, već nešto više od dvijesto godina stoji i naša župna crkva, na dugo i široko najveća i najljepša.
Crkva Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa najveća je međimurska crkva, a i mnogo dalje.
To je prvi dojam svakog posjetioca: Zadivi ga divan, velik i skladan prostor.
Prije današnje crkve na tom mjestu bila je stara drvena kapela svetog Križa podignuta 1698.god. Kapela je imala drveni kor - pjevalište i drveni toranj koji je bio prekriven hrastovom šindrom.
Sadašnja crkva građena je od godine 1776. najvećim troškom župljana kao i ostalih darovatelja.
Posvećena je dne 05.09.1784 god. po biskupu Antunu Zlatariću. Crkva se gradila za vrijeme župnika Jakova Hunjadi iz Donjeg Vidovca, kada je naše mjesto pripadalo pod župu Donji Vidovec.
Visoki zvonik, koji je natkiven baroknom kapom, veoma je lijepog ovalnog oblika sa završnim visokim križem. Crkva je od opeke i kasnobaroknog stila, 42 m dugačka, sa zvonikom 46 m dugačkim, 16 m široka 1 16 m visoka. Sam toranj je visok 57,25 m.
Crkva nema ni grobnica niti nadgrobnih ploča. Postoje dvije ploče sa natpisima. Jedna je iznad vratiju koja vode iz crkve u staru sakristiju, sada kapelu sv. Franje a govori o obnavljanju crkve.
Druga ploča je iznad vratiju sadašnje sakristije, a govori o posveti crkve.
Crkva je osvijetljena s dva niza prozora koji su polukružni i vitraji, tj. oslikani posebnom tehnikom slikanja na staklu.
U svetištu je s desne strane glavnog oltara oslikan prozor Sv. Obitelji, a s lijeve strane glavog oltara Sv. Leopold Mandić.
U lađi crkve, s desne strane, lijepi su prozori Sv. Mihaela, Krštenje Isusovo (zove se još i prozor Sv. Ivana Krstitelja) i sv. Rok.
S lijeve strane u lađi su prekrasni prozori: Sv. Klare, Sv. Ane i Sv. Katarine. Prozori izgledaju na oko maleni, a svaki ima 5 kvadrata.Najljepše što se nalazi u crkvi je svakako veličanstveni glavni oltar 7. Žalosti Majke Bozje i Sv. Križa. Oltar je drveni.
U lađi crkve su još oltari: Sv. Tri Kralja, Sv. Antuna Sv. Nikole i Sv.Florijana.
Poput drugih međimurskih crkava, i crkva u Kotoribi jednobrodna je građevina longitudinalnog tipa, kojoj svetište završava poligonom.
Vanjska jednostavnost crkve u ugodnu je kontrastu s unutrašnjošću, gdje snažni pilastri s bogatim profilacijama pri vrhu ne samo što podupiru svodove crkve već ih ukrašavaju.
Ta najveća međimurska crkva smještena je na južnoj periferiji mjesta, poret lijepe tratine. Crkva je osvijetljena s dva niza prozora, od kojih su donji veći , a gornji manji. U svetištu su u duhu baroka u iluzionističkim nišama prikazani likovi Sv. Jeronima i Sv. Gregora te likovi
Inventar crkve potječe iz druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća. Arhitektura glavnog oltara s kanaliranim kolumnama, pozlačenim kapitelima daje klacistički ugođaj. Na velikoj menzi dominira visoki i lijepi tabernakul s konveksnim vratašcima i s vitkim klasicističkim stupićima.
Na njemu je Marijin kip . Na sredini retabla dominira veliko raspeće s anđelčićima koji lebde i hvataju Kristovu krv.
Povrh križa nalazi se reljef Presvetog Trojstva a postrance među stupovljem stoje veliki kipovi Marije Magdalene, Sv. Ivana, Sv. Petra i Pavla.
Dvojaki patrocinij toga oltara podsjeća posvetom sv. Križa na vrijeme kada je u mjestu nekoć bila kapela Sv. Križa, podignuta u spomen oslobođenja od Turske opasnosti.
Pobočni oltari Sv. Nikole i Sv. Florijana također nas podsjećaju na burnu prošlost Kotoribe . Ispod lika Sv. Nikole , zaštitnika od poplava, vide se drveni mlinovi , a ispod Sv. Florijana, zaštitnika od pošara , vide se kućice u plamenu , s reljefima koji prikazuju žrtvu abrahomovu, Mojsija s mjedenom zmijom i Sv. Jelenu Križaricu , daje dojam raškoši.
Na prozračnom baldahinu nalazi se kartuša s natpisom:"Dominus dabit verbum evangelizantibus virtute multa,Psalmus 67-1781." Te godine propovjedaonica je i napravljena.
Na koru nalaze se orgulje iz god. 1902. s 20 registara pneumatičke i dva manuala (dva reda svirala). Nabavljene su od tvrtke Josipa Angstera iz Pečuha.
je najveća u međimurju,a i mnogo dalje. Tu istinu potvrđjuje još davne 1793. god. kanonski vizitator Stjepan Kolosvari kad je nakon pohoda Kotoribi napisao da je Kotoriba dobila veličanstvenu crkvu, koja bi se po svojoj arhitekturi mogla prije nazvati bazilikom negoli župnom crkvom. (Bazilika je još i počasni naziv za jednu lijepu, veliku i prostranu crkvu s posebnom namjenom:proštenja, samostanska itd.)
Poput drugih međimurskih crkava i crkva u Kotoribi ima jednu lađu, longitudinalnog tipa (zaobljenog), kojoj svetište završava poligonom (može se obilaziti oko oltara).
Vanjska jednostavnost crkve u ugodnom je kontrastu s unutrašnjošću, gdje snažni pilastri s bogatim profilacijama pri vrhu, ne samo što podupiru svodove crkve, već ih i ukrašuju.
Kao što je i lijepa i skladna građevina izvana tako posebno i još više zadivljuje svakoga svojim skladnom nutrinom. Svojom prostornošću i veličinom budi u čovjeku posebne osjećaje
Toj ljepoti prostora doprinose slike koje se nalaze po zidovima i stropu crkve.