Mitnica - Kotoriba

Mitnica ili carinarnica u Kotoribi

Poput drugih feudalnih gospodara, tako su i Zrinski, gospodari Međimurja, medu ostalim pravima imali i pravo podizati na svom području mitnice (carinarnice) i ubirati porez za prijevoz robe preko svojeg teritorija ili na svoj teritorij.

Ubiranje tog nameta ili poreza različito se nazivalo u raznim krajevima: maltarina, vratarina, tridesetnica, mitnina, harmica ili u naše vrijeme carina.

Porez na uvoz strane robe naziva se maltarina, tridesetnica, harmica ili carina, a za promet obične domaće robe vratarina.6^ Ubiranje tih nameta nije bilo jasno razgraničeno, pa su se porezi za domaću i stranu robu ubirali zajedno. Ubiralo se najčešće na cestama, na prijelazima preko rijeka, ali i na ulazima u gradove ili važnija mjesta.

Mitnice se u Međimurju prvi put spominju u Nedelišću i u Murskom Srediscu godine 1498. kao mitnice Kraljevine Slavonije.
U doba Zrinskih Međimurje je imalo nekoliko mitnica. Tako se u popisu konfisciranih dobara Zrinskih i Frankopana iz 1672 - 1673. spominje da su Zrinski u pojedinim mjestima ubirali tridesetnice (telonium), vratarine (portus) i brodarine (traiectus) i od toga ostvarili određeni prihod.

Uz Legrad, Čakovec, Nedelišće i Mursko Središće spominje se tridesetnica i vratarina u Kotoribi, s najvećim prihodom nakon mitnice u Legradu. Legrad, Kotoriba i Mursko Središće bila su mjesta smještena na rijeci Muri. Na tim su mjestima bili trajekti, kako ih naziva J. Bedeković, ili skele i kompe.

Iz zemljopisnih karata onog vremena, posebice Bedekovićeve iz godine 1752, doznajemo da je Mursko Središće imalo jedan prijelaz preko rijeke Mure, Kotoriba dva, a Legrad čak četiri prijelaza: dva na Muri prema Mađarskoj, jedan na Dravi prema Mađarskoj i jedan na Dravi prema Podravini.

U to je vrijeme Drava kod Legrada još tekla starim koritom južno od Legrada i novim koritom sjeverno od mjesta. To što je cesta od Čakovca do Velike Kaniže prolazila kroz Kotoribu dalo je mjestu važnu ulogu graničnog prijelaza, koje je izgradnjom željezničke pruge još više ojačano, a održalo se do danas.

izvor: POVIJEST KOTORIBE Dr. Juraj Kolarić