Utvrda Novi Zrin - Kotoriba

UTVRDA NOVI ZRIN KRAJ KOTORIBE

Radi što bolje obrane od Turaka Nikola Zrinski sagradio je utvrdu na lijevoj obali Mure godine 1661. na lokalitetu Kakinja, uz izgovor da gradi ovčarnicu.

Utvrda je nazvana Novigrad, a imala je zadatak da bude predobrana buduće jake utvrde na desnoj obali Mure - Novog Zrina.

Hrvatski je sabor na početku godine 1662. donio odredbu da se pomogne podići spomenuta utvrda, koja se te iste godine počela graditi. Turcima je utvrda bila trn u oku. Zato su opominjali Zrinskoga da je razvali, jer da se to protivi ugovoru između cara Leopolda i sultana.

Car Leopold, koji se bojao rata s Turcima, odnosio se prema pothvatu Zrinskog pasivno, dapače, želio je spriječiti Nikolu Zrin-skog u njegovoj zamisli. On je međutim nastavio graditi tvrđavu Novi Zrin, koja je, kad je bila završena, smatrana neosvojivom.

Da bi što više oslabio Turke, Nikola je Zrinski sredinom siječnja godine 1664. spalio veliki most preko rijeke Drave kod Osijeka, koji su izgradili Turci zbog lakšeg prodora u Europu. Glas o Nikolinoj hrabrosti proširio se čitavom Europom, koja ga je slavila kao najhrabrijeg zaštitnika kršćanskog svijeta. Iste se godine pred Novim Zrinom skupila silna vojska -.približno 30.000 Turaka i 20.000 Tatara. Pod Novim Zrinom nađoše se i vrhovni zapovjednik carske vojske Rajmund Montekukoli i general Štroci. Njemačke su čete za obranu Novog Zrina bile razmještene uz desnu obalu Mure "pol sata iznad Novog Zrina", a to je bilo blizu Kotoribe.

SLIKA: Novi Zrin sagrađen 1665, njemaèka karta

Unatoč hrabroj obrani dvadesetak tisuća branitelja Novog Zrina, Turci su 30. lipnja 1664. uspjeli zauzeti Novi Zrin i razoriti ga. Od utvrde je ostalo samo zgarište, a hirovita Mura je ostatke slavne utvrde tijekom vremena tako zatrpavala da se ni danas ne zna gdje je zapravo stajao Novi Zrin. Te borbe za Novi Zrin bile su najžešće i najveće tijekom povijesti u okolici Kotoribe, a i u čitavu Međimurju.

Budući da je ta silna vojska bila smještena južno i jugoistočno od Kotoribe, ostala je uspomena na te događaje u nazivima lokaliteta, kao što su Kovačnica, istočno od ceste, Pojatišće, zapadno od ceste i Konjiščak, južno od Pojatišća. Ti su nazivi uočljivi u katastarskim česticama iz sredine prošloga stoljeća, a podsjećaju na nekadašnja zbivanja na tom području. Na Kovačnici su se potkivali vojnički konji, naKonjišćaku su ti konji bili utaboreni, a na Pojatišću su bile smještene pojate za krmu i drugu hranu potrebnu za konje. Još jedan naziv podsjeća na te borbe, a to je lokalitet Nemška gat zapadno od Kotoribe, na kojemu su Nijemci u borbi za Novi Zrin podigli nasip i iskopali rovove. Činjenica je ipak da je njemačkim četama u Novom Zrinu bila glavna zadaća i svrha spriječiti Turke da dalje ne prodiru u Štajersku, a manje da brane utvrdu Novi Zrin, što im je konačno i uspjelo.

SLIKA: Položaj Novog Zrina na ušću Mure u Dravu - suvremeni prikaz iz 1664.


Nasljednik Nikole Zrinskog na banskoj časti postao je nakon njegove tragične smrti njegov mladi brat Petar Zrinski, koji je umjesto Nikole preuzeo vodstvo urote protiv austrijskog cara Leopolda I. Pozvan u Beč na tobožnje pomirenje, Petar Zrinski polazi sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom na put bez povratka. U Bečkom Novom Mjestu 30. su travnja 1671. obojica pogubljena.

U tom prijelomnom razdoblju povijesti Međimurja imamo podatke o broju stanovnika u Kotoribi. Tada je u Kotoribi živjelo 110 obitelji s 393 stanovnika. Deset godina prije toga u Kotoribi su živjele 33 obitelji. Budući da za godinu 1660. nedostaje podatak o broju stanovnika, primjećujemo da se za navedenih deset godina broj obitelji u Kotoribi povećao gotovo tri i pol puta (343 %). Taj porast pučanstva nije mogao nastati prirodnim priraštajem, već doseljavanjem. Razlog tomu bila je utvrda i njezino podgrade, u kojem su se stanovnici Kotoribe osjećali sigurni i zaštićeni. Radi usporedbe, navodimo broj obitelji i broj stanovnika godine 1671. u selima župe Vidovec:


Dubrava:     112 obitelji, 626 stanovnika
Kotoriba:    110 obitelji, 393 stanovnika
Vidovec:      29 obitelji, 225 stanovnika
Mihaljevec:  31 obitelji, 138 stanovnika
Altarec:      19 obitelji ,123 stanovnika
Družilovec: 11 obitelji,  36 stanovnika
___________________________________-
ukupno: 321 obitelji,   1541 stanovnik

Posljedice zrinsko-frankopanske urote

Nakon odlaska Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana u Beč njemački general Spankau upao je u Međimurje s 12.000 vojnika i zauzeo Čakovec i Kotoriba, a general Breuner zaposjede Legrad. Tako je započela pljačka dobara obitelji Zrinski.

Potkraj travnja 1670. naredio je car Leopold I Vojnome vijeću u Grazu da sastavi inventar svih dobara koja su u Međimurju pripadala obitelji Zrinski. Barun Ivan Vil-denštajn nastavlja inventuru dobara u Čakovcu, Legradu i Kotoribi "in oeconomicis" (civilna dobra), dok su inventuru "in militaribus" (tj. streljiva vojne opreme) imali obaviti tamo zapovijedajući časnici.

Kraljevska komora preko svojih službenika tridesetnice (carinarnice) u Nedelišću započinje popisivati dobra Zrinskih u Čakovcu u vrijeme kada je austrijska vojska već razgrabila mnoge stvari i nepokretna dobra Zrinskih. Iz izvješća od 29. lipnja 1673. proizlazi da je u Kotoribi bilo deset urni vina (oko 530 litara), Zrinskima je pripadala "senokoša Herđanica" veličine 60 rali, koja je pripadala alodijumu (marofu) Čukovec, a ubirali su i godišnji prihod od maltarine (carinarnice) utvrde Kotoriba, te godišnji prihod od potoka Rakovnica i potoka Bistrica, bogata ribom i rakovima. U spomenutim potocima ribolov je bio zabranjen osim s dopuštenjem.

Nakon konfiskacije dobara obitelji Zrinski u korist Kraljevske komore Medimurjem vlada spomenuto ministarstvo financija s pomoći različitih viših časnika, koji su ga pljačkali. Posebice su stanovnici Kotoriba osjetili razularenost austrijske vojske. Međimurci su hrpimice ostavljali svoju lijepu domovinu, bježeći u druge krajeve. Tako je prirast stanovništva Kotoribe zaustavljen, dapače smanjen. To će se stanje popraviti tek devedesetih godina 17. stoljeća. Istom godine 1695, nakon što je Međimurje ostalo četvrt stoljeća pod upravom Kraljevske komore, car je Leopold prodao Međimurje markizu De Pryu, kako bi namaknuo novac za dovršenje velikog i dugogodišnjeg rata za oslobođenje od Turaka. Novi gospodar želio je iz svog posjeda izvući što više koristi, pa kmetovima život nije postao nimalo lakši nego prije.

izvor: POVIJEST KOTORIBE Dr. Juraj Kolarić